Scheele [še:'lə], Carl Wilhelm, švedski ljekarnik i kemičar njemačkog podrijetla (Stralsund, pokrajina Pommern, 9. XII. 1742 – Köping, Švedska, 21. V. 1786). Jedan od najznačajnijih kemičara XVIII. st. Isprva radio u Göteborgu kao ljekarnički naučnik, zatim u Malmöu, Stockholmu i Uppsali. Pošto je 1775. bio izabran za člana Švedske akademije znanosti, preselio se u Köping, gdje je 1777. postao vlasnikom ljekarne. U knjizi Kemijska rasprava o zraku i vatri (Abhandlung von der Luft und dem Feuer, 1777) ustvrdio je da se atmosfera sastoji od dvaju plinova, jednoga koji podupire i drugoga koji sprječava gorjenje. Prvi plin, »vatreni zrak« (kisik), pripravio je iz dušične kiseline, kalijeva nitrata, manganova dioksida, živina oksida i dr. Iako ga je otkrio 1772., dvije godine prije J. Priestleya, objavio je to sa zakašnjenjem, pa je zasluga za otkriće kisika pripala Priestleyu. Otkrio je klor, fosfate u kostima, arsensku kiselinu, volframov trioksid, dokazao da je sumporovodik sumporni spoj, iz vinskoga kamena izdvojio je vinsku kiselinu, izolirao je oksalnu, mliječnu, limunsku i jabučnu kiselinu, kazein, acetaldehid, glicerin i cijanovodik, kojemu je opisao miris i okus.
